Silence is easy

Priča o njoj 5

II — Autor littlephoenix @ 14:17
Dani su se nizali velikom brzinom. Ponekad sam imala osećaj da se odmah posle ranog jutarnjeg buđenja, prvog treptaja i prve kafe već spremam za povratak u krevet i još jednu noć. Ponekad su dani imali prizvuk vremena koje je odavno prošlo. Ti su dani uvek bili obojeni nekim bojama koje su se razlivale svuda okolo, koje su se podvlačile pod kožu i tu ostajale. 

"Sećam se da je tog dana padao sneg, ali se ne sećam ni datuma ni vremena. Sećam se samo prelepog osećaja koji je doneo sa sobom." - rekla je. 

"Jao, znam... Uvek je nekako prelepo, tiho. Dok pada i pada i pada." - odgovorila sam joj, zamišljena, zamišljajući savršenu sliku u glavi. 
 (Dalje)

Powered by blog.rs